Imam petlju

Gledaonica

Lakmus test za ljudskost

Piše: Amer Tikveša

Filmovi koje ovdje imate priliku vidjeti nastali su kao dio projekta Budi promjena – učini nešto! Oni govore o dobitnicima Nagrade Duško Kondor za građansku hrabrost i Nagrade Duško Kondor za afirmaciju građanske hrabrosti. Filmovi, dakle, govore o ljudima koji su upravo bili to – promjena, a neki od njih su i sad. O ljudima koji nisu čekali da neko drugi uradi nešto pa da mu se eventualno pridruže, već su sami radili ne očekujući da im se iko pridruži, po nalogu vlastite savjesti, u skladu s općeljudskim moralnim načelima.Kontekst njihovog djelovanja, barem onog najrizičnijeg, su u većini slučajeva ratovi na prostoru bivše Jugoslavije 1992. – 1995., ili stvarnost oblikovana tim ratovima. Oni su se borili protiv zla koje je uzrokovalo i vodilo rat te protiv zla koje je rat stvorio i ostavio za sobom. Jako je važno naglasiti da to zlo nije nikakva iracionalna ili metafizička kategorija, ono je posve ljudsko u smislu da su ga ljudi činili ljudima, da je brižno i do u detalje planirano u glavama ljudi, pedantno i racionalno provođeno s jasno postavljenim ciljevima od kojih su neki, ako ne i većina, nažalost postignuti. Sdruge strane,ne trebamo odmah požuriti pa reći kako su djela laureata NagradeDuško Kondor „dobra“, što ona nesumnjivo jesu, ali treba ovdje skrenuti pažnju na nešto drugo.

Kada kažemo „dobro“ ili „zlo“ mi obično mislimo na ono što odudara od uobičajenog, a djela o kojima ovdje govorimosu prije svega „normalna“ djela ili djela u skladu sa „zdravim razumom“. Odredimo li zdrav razum kao skup vrijednosti, propozicija i postupaka koje ljudi smatraju ispravnim, onda zaista možemo reći da laureati Nagrade Duško Kondor nisu uradili ništa neobično, ništa što bi se u nekoj moralnoj gradaciji naročito isticalo. Npr. pomagati ljudima u nevolji je to što je u skladu sa zdravim razumom, a to je svako od njih na svoj način, između ostalog, radio. Zašto su onda ipak na neki način posebni ili izvrsni, a takvi jesu jer dobili su nagradu a nijedna nagrada se ne dodjeljuje za prosječnost?

Koncept zdravog razuma kojem su se oni povinovali je univerzalan. To je onaj koncept kojeg nalazimo u svim vremenima(otkad historiju možemo pratiti putem pisanih tragova) i na svim prostorima, od Božijih zapovijedi, kakva je, recimo, „Ne ubij!“ pa do Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima gdje u članu 1. stoji: „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednakau dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.“ Taj koncept zdravog razuma je jednostavno u jednom povijesnom trenutku u sredinama u kojima su tada egzistirali ili još uvijek egzistiraju dobitnici Nagrade Duško Kondor bačen u vodu. Tačnije, na svaki općeprihvaćeni, zdravorazumski postulat dodato je jedno „ali“ ili jedno „osim“. Dakle: „Ne ubij! – osim Srbina/Albanca/Hrvata/Bošnjaka“ – sve u zavisnosti od toga gdje se koga percipiralo kao neprijatelja. Dakako, nije samo bilo riječi o ubijanju, već i o silovanju, pljačkanju, paljenju, protjerivanju, ucjenjivanju... Stvoren je jedan novi sistem uvjerenja i postupaka krajnje etniciziran, partikularan, fašiziran, jedan novi „zdrav razum“, gotovo općeprihvaćen unutar pojedinih sredina.  To je pervertirani zdrav razum i ponašanje u skladu s njim u moralnoj gradaciji zauzima one minus podioke moralne vertikale. Veliki dio ljudi je prihvatio nova pravila kao zdravorazumska, jedan dio umova je preoblikovan u skladu s novim vrijednostima uz pomoć ideoloških državnih aparata kakvi su mediji, obrazovne institucije, religijske zajednice, estrada..., jedan dio je ostao isti kao prije nametanja novog sistema vrijednosti ali se mimikrirao, iz straha zaćutao, a samo mali broj je javno pokazao prstom na nepravdu, pomagao obespravljenima. Tu, naravno, spadaju laureati Nagrade Duško Kondor. Riziknjihove borbe je bio ogroman, nerijetko onaj najveći  – vlastiti život i životi članova porodice.

I to je ona ključna stvar koja traži odgovor na pitanje da li je normalno i moralno dovesti u pogibelj sebe i svoju porodicu zbog nekog tamo koga je sistem otpisao ili zbog bilo kojeg načela pravde i pravednosti. I normalno je i moralno, treba odgovoriti, iz prostog razloga jer pristati na zlo, makar samo o njemu ćutali i bili po strani dok se ono dešava, jednako je opasno, možda i opasnije nego sebe kroz protivljenje tom zlu dovesti u pogibelj. Naravno, da bismo na to pristali moramo vjerovati da život nije tek puka biološka kategorija i da živjeti nije isto što i preživljavati zadovoljavajući primarne potrebe i nagone. Moramo vjerovati da vlastiti život, ukoliko ga želimo živjeti smisleno, mora u sebe uključivati vrijednosti ljudskosti, a neke od njih su: uzajamna prožetost dobrobiti pojedinca i društva, poštivanje dostojanstva svakog čovjeka, dopuštanje razvoja tog dostojanstva i slobode svakog pojedinca u društvu, dakle, to je ono što nam propisuje univerzalno koncipirani zdrav razum. Bez toga, život je obesmišljen a za neke je živjeti takav život gore nego biti mrtav.

Otud izvrsnost i posebnost tih ljudi. Naime, sva djela dobitnika Nagrade Duško Kondor, mislim na ona djela zbog kojih su dobili tu nagradu, kad se saberu čine jedno dobro djelo, a to je odbrana univerzalnih principa i modusa ljudske egzistencije. To je njihova glavna vrijednost. Na našem prostoru, zahvaljujući ovim ljudima, preživjela je ljudskost i vjera u nju. Nagradom Duško Kondor i filmovima koji su o njenim dobitnicima snimljeni ili će tek biti radi se također neprocjenjivo vrijedna stvar. Nagrada i filmovi su u službi iste borbe kao i laureati nagrade, odnosno akteri filmova.

S krajem rata, pa ni do danas, nisu doživjele svoj kraj ideologije zla. One u dobroj mjeri još uvijek kreiraju našu stvarnost. Propisuju šta treba upamtiti a šta zaboraviti, šta je vrijedno a šta ne. U ovo drugo upisuju ljude o kojima je ovdje riječ. Nagrada i filmovi spašavaju ih od zaborava i postavljaju ih za orijentir, usmjeravaju naše identifikacije ka njima da u svim vremenima znamo koliko smo blizu ili daleko od načela ljudskosti, od zdravog razuma. Oni nas jednostavno podsjećaju na ono za šta se predstavljamo i suočavaju nas sa vlastitim licemjerstvom. Naime, svako za sebe voli reći da je human, mnogi u to i vjeruju, a da li je neko zaista takavneka pregleda neki od ovih filmova i neka se uporedi s onim o kojem taj film govori.

Najveći broj nagrađenih, istina je, nagrađen je zbog svoje hrabrosti u ratu, ali to nas ne bi smjelo navesti na pomisao da je građansku hrabrost moguće ili najpotrebnije ispoljavati samo u takvom vremenu. Cilj ove nagrade je stoga i između ostalog da motiviše ljude da se u miru suprotstavljaju i bore, a da budu inspirisani onima koji su to mogli u ratu, kada je to bilo neuporedivo opasnije i teže. Ono što je još važno naglasiti je da ispoljiti građansku hrabrost ne znači nužno dovesti sebe u bilo kakvu opasnost, pogotovo životnu. Ona se može ispoljiti na razne načine. Npr. bogati biznismen može u interesu zdravlja građana, boljih uslova života samih životinja, javne higijene dio novca izdvojiti i napraviti azil za napuštene životinje.

Dakle, primjeri navedeni ovdje su oni najdrastičniji, oni koji su u stanju za pravdu dati najveći ulog – vlastiti život. To je onaj krajnji domet građanske hrabrosti kojeg podrazumijeva i ime nagrade – Duško Kondor. Dakle, Nagrada nosi ime čovjeka koji je svoju građansku hrabrost platio životom, ubijen je u miru, 2007., u političkom atentatu. Dobitnici Nagrade su stoga oni kojima je put Duška Kondora ujedno i njihov put, ali ne u smislu da se završi smrću, već u smislu nepokolebljivosti pa i po cijenu smrti koja se, na sreću, hrabrima rijetko dešava. Ogromna većina nagrađenih preživjela je vremena koja im zbog njihove građanske hrabrosti nisu bila naklonjena.

 

POGLEDAJTE FILMOVE

Bookmark and Share

Projekti

Prvenstveni cilj nam je adukacija mladih o građanskoj hrabrosti, ali i na drugim poljima te ohrabrivanje mladih da se aktiviraju u društvu i preuzmu ulogu lidera. 

 

 

 

Anketa

U kojem značenju se sintagma imam petlju odnosi na Tebe?